Seniori su ovog vikenda pretrpjeli težak poraz u Drnišu, gdje smo izgubili rezultatom 6:1. Od samog početka, bilo je jasno da nas čeka izazov, jer domaćini su igrali s nevjerojatnom energijom i voljom, dok je naša ekipa, iako puna želje, ostala bez prave reakcije. Na trenutke, izgledalo je kao da smo uhvaćeni nespremni, dok su se domaćini s lakoćom probijali kroz našu obranu, postizavši golove koji su nas sve više demoralizirali.

Iako smo se trudili stvoriti prilike i vratiti se u utakmicu, činilo se da svaka naša greška rezultira novim udarcem. Naši igrači, iako nisu odustajali, osjećali su teret na svojim leđima – svaki promašeni pas, svaka propuštena prilika, kao da su nas gurali dublje u rupu iz koje se nismo mogli izvući. Jedini svjetli trenutak bio je naš pogodak iz prekida, no radost je bila kratkog vijeka.

Dok su se minute polako topile, postajalo je jasno da se nalazimo pred jednim od onih dana kada ništa ne ide kako treba. Ovaj poraz nije samo rezultat, već i podsjetnik koliko je nogomet ponekad surov, koliko su neophodni borba, zajedništvo i vjera u vlastite sposobnosti.